Week 30- Make bridges, not walls

Week 30- Make bridges, not walls

Whenever I see this photo, my first reaction is :”OMG, what the hell is this?!” Oh yeah, that’s just me. (Relief sigh.)

So, this is me in a bridge pose, after my yoga challenge, as I promised. It was not that hard. I guess that making this photo (setting the camera, running away from it, making a bridge pose quickly and holding it for a while, bad one, let’s repeat) was the hardest part of it all. Cardio-yoga-photo challenge! But what kind of engineer would I be if I couldn’t make 10 bridges or even more?

However, I enjoyed this challenge, very much. I have actually exercised properly every single day in July, and I did yoga as a stretching or as a workout as well. It did me so good, I could really feel various benefits of doing it. Let me count:

I didn’t have any headache for quite a while.

The pain in my lower back ceased completely.

I became so much calmer and more focused.

I could do yoga workout whenever I felt exhausted. It never failed to change my energy and put me back on the tracks again.

I could notice my own advance, opening and new range of movement that I was able to do.

I felt AWESOME.

And guess what? I became addicted! I want to feel that good regularly.

I will not have chance to do yoga every day in August, but I will try to start again as soon as possible. That is a good and healthy habit that shouldn’t be neglected.

And I do not promise to make any more  funny poses. (It should be a surprise!……………Just kidding)

Advertisements

SUPERNOVA

Svako jutro ustajem u 15 do 7. Svako jutro pogledam prognozu, popijem kafu, pojedem pahuljice i jogurt. Našmikam se, obučem se i krenem na posao. Tamo sedim na dupetu. Blenem u monitor, crtam armaturu ili šta već treba. Štampam, sečem, savijam, pakujem, kopiram. Svaki dan. Svaki dan. Svaki dan kopiram. Svaki dan je kopija. Naredni dan je kopija kopije. Pa kopija kopijine kopije. Sve bleđa. Osećam se prašnjavo. I to traje.
Prethodnih x meseci su bili najgori meseci u mom životu. Da ne detaljišem…..mislila sam da ću umreti. Od besmisla. Od kopiranja. Od prašine. Ležala sam na podu. I nisam umrla. Izvukla sam se. Našla sam način. I htela bih da ga podelim sa tobom.
Bendžamin Frenklin je rekao: “Nažalost, neki ljudi umru sa 25 godina. I na još veću žalost, sahrane ih sa 70 i nešto.” Ja nisam jedan od njih. A nećeš biti ni ti.
Nakon ekstenzivnog radnog vremena u Užicu nisam imala baš široki spektar slobodnih aktivnosti kojima bih upotpunila svoje dane. (Da nije bilo Nensi i još par ljudi ne bih imala sa kime ni poštenu kafu da popijem). U Beogradu je bilo drugačije. Jurila sam sa piva na pivo, iz kafane u kafanu, sa žurke na žurku, sa treninga na trening, padala sam na nos od iscrpljenosti i uvek sam želela više, više, više svega u životu svom. Sladak mi je ovaj limun, možda je posao u Užicu i 8 meseci PAKLA upravo bila ŠAMARČINA, koja mi je bila potrebna. Ne za karijeru, to je bilo kompletno sranje. Nego za povratak samoj sebi. Svojoj jedinoj sebi.
Da ne bih poludela načisto, radila sam sledeće stvari:
-vežbala sam svaki dan i uz pomoć užičkih brda izgubila neke kilograme sa kojima sam godinama ratovala
-otvorila sam blog
-počela sam da pišem svaki dan (tri reda-tri reda)
-počela sam da vežbam jogu
-počela sam da meditiram
-pročitala sam milijardu korisnih i zanimljivih knjiga
-otkrila sam milijardu precool blogova
-sedela sam u tišini
-počela sam da neke stvari cenim mnooooogo više
-vratila sam se samoj sebi
Kao posledica svih tih akcija proizašao je ovaj “program”, da ga tako ambiciozno nazovem. Ustvari, on se zove SUPERNOVA. Ništa manje ambiciozno. Zvezda je rođena, tako nešto. To su neke ideje, tehnike i kreativni izazovi s kojima sam ja maltretirala svoj mozak, boreći se za egzistenciju. U najkraćim crtama, cilj ovog programa jeste samoupoznavanje i razvijanje kreativnosti kroz pitanja za razmišljanje, pisanje i fotografiju. Prijaviš se na mailing listu i dobijaš sve to vruće u svoj Inbox. Onda radiš, stvaraš, operišeš, sve u svom tempu i kako tebi odgovara. Ništa od toga mi ne šalješ, osim eventualno fotografija (o tome nekoliko redova kasnije). I uživaš stvarajući.
Image
Ceo materijal je podeljen u 4 oblasti: OSNOVA, SAD I OVDE, NEZAOKRUŽENOST I IGRARIJA. I za svaku od tema dobijaš jedno pitanje, jednu temu za pisanje i jednu temu za fotografiju. Sa detaljnim objašnjenjima, naravno.
Kako da znaš da SUPERNOVA JESTE za tebe?
Ako ti je dosadno, ako nemaš pojma šta ćeš sa sobom, ako čitaš sve žive novine online i u papiru, ako mnogo visiš na fejsu/twitteru/instagramu, ako se osećaš ukalupljeno, ako ti nedostaje kreativni rad, ako bi pisao/la a ne znaš šta, ako bi fotkao/la a ne znaš šta, ako osećeš da tvoj kreativni genije pati, ako vapiš za novim idejama, ako ti treba promena, ako želiš da probaš nešto novo……………..penji se na palubu, moj si čovek.
Još neka detaljna objašnjenja slede, a ako te sve ovo interesuje pošalji mi svoju mail adresu na milenarangelov@hotmail.com , ili u Inbox na Facebooku i bićeš na mailing listi. Pošalji i bilo koje dodatno pitanje koje te interesuje i nastavi da čitaš……..
1. Bombastična pitanja
Osnovna ideja koju sam ponela sa časova srpskog jeste ta da je dobar profesor onaj koji ume da postavi dobra pitanja. Da te čačne, zagolica maštu, osvetli baterijskom lampom neki mračni ugao, usmeri tvoje misli. Poenta je da do odgovora dođeš sam/sama. U ovakvim oblastima tačnih odgovora nema, možeš da pustiš svoju maštu, koristiš znanje i sve raspoložive kognitivne procese. Čitava ova procedura postavljanje dobrog pitanja, usmeravanja misli, traganja za odgovorom i njegovo pronalaženje (na svoj način, u svom koordinatnom sistemu) je dragocena, mnogo vrednija od stotina pročitanih kritika i tone informacija sa Wikipedije. Umni i emocionalni rad. Bogatstvo koje ti niko ne može oduzeti.
Elem, ovde bih htela, poput dobrog profesora, a kao dobar ortak, da ubacim u tvoju glavu neka dobra pitanja i neke velike ideje. Da ti skrenem misli sa Bus Plusa, vladajuće garniture, teniskih turnira i TV programa. Da ti pomognem da se začudiš. Da razmišljaš. Da kopaš po sebi. Neumorno.
Sva pitanja su krajnje prosta. U tome i jeste fora. Sva pitanja su veoma bitna. Sva pitanja su izuzetno zanemarena u našim životima. Izvucimo ih na površinu.
Uz svako pitanje ćeš dobiti detaljno objašnjenje i uputstvo. Možeš i da zapišeš odgovore koji ti padnu na pamet. Neće ti trebati puno vremena. Kada pročitaš pitanje, opusti se. Ponesi ga sa sobom. Razmišljaj o njemu u šetnji, prevozu, u redovima. Nije bitno da odgovoriš odmah, nije bitno da daš jedan precizan odgovor, bitno je da usmeriš misli, da se zabaviš, stvoriš neke nove sinapse u svom mozgu. I naučiš nešto o sebi. Nešto što čuči i čeka na svoj red kad se izređaju novine, Bus Plus, Facebook, rođendani, posao, fax i “šta danas da jedem?” problematika.
2. Pisanje
Ovo će biti super! Mnogo cool. A radi se ovako:
Koristićemo metodu “slobodnog pisanja” od 20 minuta. Dakle, dobiješ temu sa objašnjenjem, sedneš za svesku ili komp, našteluješ štopericu na 20 minuta, isključiš sve ometače i pišeš kao da te neko juri. Samo treseš. Skoncentrišeš se i beležiš svoje misli onako kako nadolaze i teku. Nema stajanja. Nemoj voditi računa o gramatici, pravopisu, formi, nemoj misliti o kvalitetu napisanog, samo piši, piši, piši. Ako te tema baš pogodi u inspirativni živac, možeš pisati i duže, ali za ovakve vežbe je neophodno 20 minuta. Odvoji vreme i kopaj po mračnim dubinama. Svideće ti se.
Ovakvo pisanje ima terapeutski efekat, opušta kao meditacija i odlično aktivira tvoj kreativni um. Čak i ako je poslednja stvar koju si napisao/napisala sastav na temu “Doživljaj sa raspusta”, ako pisanje nije tvoj fah, ove vežbe će ti biti zanimljive i korisne. Super su i za koncentraciju. Ko jasno piše, jasno i razmišlja. Ovo je prvi korak ka tome.
Za ovo pisanje možeš koristiti svesku i olovku, ako tako voliš. Možeš pisati u Wordu, Notepadu ili bilo kom sličnom programu. Ja koristim Evernote program za pisanje i beleške, koji je FENOMENALAN i svima ga toplo preporučujem (možeš ga besplatno downloadovati OVDE). Možeš ga sinhronizovati, i koristiti na bilo kom računaru koji je prikačen na net (ima i aplikacija za Android i iPhone), tako ćeš na svakom mestu imati pristup svim svojim beleškama. Vrh vrhova, ako mene pitaš.
Još jedna veoma bitna stvar. Ono što napišeš na zadate teme nećeš slati ni meni ni nikome. TO PIŠEŠ ISKLJUČIVO ZA SEBE. Prema tome, opusti se, možeš da pišeš sastav, pesmu, možeš da praviš listu, pišeš čitave rečenice, svoje mračne tajne, da podmažeš nekom psovkom, kako god voliš. To niko neće čitati, ocenjivati, komentarisati, samo je važno da za 20 minuta izvrneš svoj mozak na postavu i zabaviš se.
Pošto je ovo za većinu novo i pomalo tricky, napravila sam nultu vežbu, koju dobijaš u ponedeljak, da probaš slobodno pisanje i vidiš kakav je koncept ovih vežbi. Ostale 4 vežbe ćeš dobijati sredom i možeš pisati u svom ritmu, kad imaš vremena.

3. Fotografija

Foto vežbe su treći deo. Možda i najinteresantniji. Dobijaćeš ih na mail petkom, pa možeš da iskoristi happy weekend za fotkanje. Za ove vežbe ti treba bilo kakav (ALI BILO KAKAV) fotoaparat ili telefon sa kamerom, malo vremena i širom otvorene oči.
Ja nisam pro, o fotografiji tek učim i vežbam. Ovo nije kurs fotografije, fotografija nam je sredstvo a ne cilj. Neću ti davati uputstva kako namestiti ekspoziciju, balans bele, zasićenost itd. Dva su razloga. Kao prvo, ni ja to ne znam. Ali me to ne sprečava da divljam sa apartom. Kao drugo, težište ovih vežbi je na tome da otvoriš oči, dobiješ kreativni kick, temu i ideju i izraziš se u sirovoj formi, ne obazirući se previše na tehnikalije. U svakom slučaju, evo par saveta koji će ti pomoći:
1. ISKORISTI DNEVNO SVETLO.
2. ISKLJUČI BLIC.
3. NAJBOLJI APARAT JE ONAJ KOJI TRENUTNO IMAŠ PRI RUCI.
4. NOSI APARAT SA SOBOM. (Nikad se ne zna gde čuči inspiracija.)
5. OBRATI PAŽNJU NA DETALJE I SITNICE.
6. SAMO ŠKLJOCAJ.
7. POSMATRAJ ISTE STVARI IZ PUNO UGLOVA.
8. IGRAJ SE!
Kad napraviš fotku, napiši i kratak opis. Jedna- dve rečenice.
Fotke su jedino što ćemo objavljivati. Otvoriću grupu SUPERNOVA na Facebooku, gde ćemo uploadovati fotke. Svaka tema će biti prilično široka i za svaku ćeš moći da napraviš GOMILU fotografija. Ovom prilikom te ohrabrujem da napraviš i više od jedne fotke i objaviš  na fejsu sve koje želiš. Kao i ostale stvari, i fotografiju možeš raditi svojim ritmom. Ako napraviš sjajnu fotku na temu br. 1, možeš je objaviti u bilo kojoj sedmici, ili kad se sve završi, potpuno je nebitno. Podivljaj i pusti mašti na volju.
Da rezimiramo:
ŠTA? 15 kreativnih i inspirativnih mailova u tvoj Inbox (Ovaj uvod+nulta vežba za pisanje+4 bombastična pitanja+4 vežbe za pisanje+ 4 vežbe za fotografiju+ rezime) i grupa na Facebooku, gde će biti još GOMILA inspirativnog materijala
KAD? Od ponedeljka  30. septembra , pa naredne 4 sedmice
ZAŠTO? Da se zabaviš, protreseš svoju kreativnost, naučiš nešto o sebi, ponovo upoznaš svog kreativnog genija i obrišeš prašinu koju su svakodnevne obaveze nagomilale po njemu
ALI JA NEMAM VREMENA! Za vežbe pisanja ti je potrebno 20 minuta nedeljno, za pitanja i fotke onoliko koliko ti želiš. Sve možeš raditi u svom tempu, bez vremenskih ograničenja i pritiska. Ako se prijaviš na listu mailovi su tvoji, i možeš vežbe raditi kad god imaš vremena.
ALI JA NISAM KREATIVAN! Nisi valjda poverovao ovoj očiglednoj laži koju ti je servirala neka očigledna baraba?!
ŠTA AKO JA OVE MAILOVE PROSLEDIM PERI? Ništa, odlično! Slobodno prosledi mailove Peri, ja i želim da se ove ideje prošire. I slobodno pozovi Peru da se i on prijavi.
ALI JA UOPŠTE NE ŽELIM DA PIŠEM, RAZMIŠLJAM I FOTKAM, JA SAMO ŽELIM NA PIVO! I to može, piši u Inbox. 😀
Ako ti se ovo dopada, sharuj, lajkuj, prijavi se i piši na milenarangelov@hotmail.com ili u Inbox na Facebooku. Čitamo se.
XXX

World Gratitude Day – Thankyouthankyouthankyou

In the glory of the World Gratitude Day (September 21th) and this amazing action, I have decided to express my gratitude to Gypsy tribe and Mirjana aka Rod, one of my favorite people in the world. I have made Greek Panzanella, slightly adapted from here and Lemon Meringue pie, recipe taken from my dear friend Thelma or Mokosha, that writes this lovely blog
 
However, Mirjana had her birthday on 12th of September and I wanted to make her a surprise with the rest of our tribe. It was quite a surprise, a whole week passed after her birthday, but it is never too late for the feast, right?
 
We were missing my sister, former Miss Fatty, Fatty. She is thin now and has so much more important stuff to do, chasing her two boys around. Being a Gypsy woman is not an easy thing, no, no!
 
Besides of food, wine, birthday I just wanted to say this:
 
My dear Gypsy tribe, THANK YOU for many years of:
 
-laughing
-crying
-laughing again
-supporting my mindless ideas
-sharing stories, clothes, meals, beds, sleeping bags, shoes, dreams and visions
-partying
-running wild
-dancing
-cooking
-and eating
-(don’t forget) drinking as well
-traveling
-making strategies
-making plan B when strategies fail
-spying
-celebrating
-failing
-and succeeding
-loving
-falling in love
-screaming
-singing like nobody hears
-believing in fairy tales
-and making up our own
 
Here are some photos of us in the south of Portugal, doing all of the listed (and more):
Image
 
Image
 
 
Our feast lasted 6 hours.
 
Panzanella is gone.
 
Pie is gone.
 
A lot of wine has mysteriously disappeared.
 
We were screaming like crazy.
 
And talking at the same time.
 
Mirjana has got a new pair of earrings and massage.
 
And endless amount of joy and gratitude.
 
I love reunions. ❤ ❤ ❤
 
P. S. Say Thankyouthankyouthankyou. Every day! Make somebody smile. Join the action.
 
P. P. S.  THANK YOU SO MUCH FOR READING 😀 😀 😀 ❤ 

Week 29- Gypsy soul

Week 29- Gypsy soul

The day when I bought tent was one of the happiest days EVER!

The cognition that I actually have A HOUSE, that is completely movable and weights 4 kilos fulfilled me with endless pleasure. Can you imagine?

My travel itch, love for big bags, backpacking, my precious tent and this lovely, colorful hummock, they all go to the same folder: GYPSY SOUL.

When me, my sister and a few closest friends saw the movie Queen of Gypsies (Tabot uhodit v nebo), we ran out of our minds. We have decided to make our own Gypsy tribe. It led us to many adventures……..we used to be hungry, thirsty, dirty, out of money, lost, but we didn’t give a damn about it. We have traded our comfort for the joy and dancing. At the end everything turned out well. And we had amazing time. Every single time.

I believe in dynamic balance, only. Like a bicycle. If you want to keep your balance, you must keep moving. (I should include bicycle in Gypsy soul folder, too).

And when life gets tricky pack your huge bag, or backpack, take your tent and your hummock, ride your bike or sit on a train. And go! Anywhere! Explore. Enjoy. Sit by the fire. Look at the stars. Feel the cool breeze on your skin.

Be the Gypsy. Like Lorka. Like Manu Chao. Like Shakira. Like my tribe and me. It is freakin’ awesome.

Week 28- Travel itch

Week 29- Travel itch

I wake up at quarter to 7, every morning. I have my cereals and my coffee, I watch the weather forecast, I get dressed, I make my hair (if possible) and put on my make up. And then I go. To my workplace, of course. Day after day. Month after month.

And I wake up with a same strange feeling that I am trapped, that something is missing, that my soul is crying inside of me. Yeeeeah, you know that feeling……

And then, one morning between cereals and weather forecast I spot Pavle’s toy, randomly dropped just somewhere…..glowing in the morning light. A small rubber globe! It is that moment……..and I knew that I have been suffering from………………………………………………

………….incurable travel itch! Ouch! The pleasure and the pain. Wish to run away, but to come back later. Desire to fly away, but to land at some safe, friendly spot.

Just a few more weeks, just a few more weeks, just a few more weeks……………………………………………………….

(More on a subject at Week 29- Gypsy soul; Stay tuned!)

And I came late to the work place. But I didn’t care. It is not a train, or a flight, it won’t go away. (If only it could.) Nobody told me anything. I just sat to my computer and played “Moon river”…….There’s such a lot of world to see…….

Just a few more weeks, just a few more weeks, just a few more weeks……………………………………………………….

Week 26- Huge, enormous bag

Week 26- Huge, enormous bag

You have to call woman twice.

First time: She hears the phone and starts to search for it in her huge, enormous bag, following the sound.

Second time: She has found the phone and she answers.

The time between the first and the second call should be less than a minute.

Otherwise, she will loose the phone in her huge, enormous bag, again.

Unfortunately, this strategy doesn’t apply for other important things, like wallet, keys, sunglasses, pens, papers, cards and all the other stuff that is regular content of huge, enormous bag.

Any ideas?